Umjetnost
Naomi
Riječi Addisona Anthonyja
Njeni radovi izgledaju kao pažljivo izrezani kolaži, sa drastično različito stilizovanim elementima raštrkanim jedan na drugom po platnu. U stvarnosti, slike su u potpunosti ručno oslikane od strane umjetnika, ali imaju svoje korijene u mješovitim medijima. Naomi Okubo radi kroz svoj umjetnički proces prikupljajući slike koje joj se sviđaju iz različitih medijskih izvora, poput modnih časopisa i knjiga o dizajnu interijera, skenirajući ih u Photoshop, i praćenje njihovog obrisa iz projekcije. Zatim ručno oslikava elemente koji se preklapaju. Ova mješavina tehnika daje njenom radu posebno dvobojnu privlačnost.
Okubin rad ima nekoliko niti kontinuiteta koje su istinite kroz njen repertoar. Voli da dodaje što više preklapajućih uzoraka, često kroz prikaze detaljnih tepiha, pozadine, and textiles, which serve to create a kaleidoscopic atmosphere. She uses an abundance of floral patterns to create an overt sense of femininity. The figures in her paintings always hide their faces, either with a magazine or some other object or simply by facing away from the viewer. These shy and hidden figures, with their black bobs of hair, are modeled after the artist herself and serve to inspect the artist’s own feelings about personal appearance.
“When people develop their identity, they use their appearance, and they use images from various media. They’re usually idealistic images. . . If I paint the faces, people can recognize if they’re happy or crying – but if I don’t paint the faces, then people can think about the painting more,” says Okubo.
Okubo mnoge svoje ideje o društvenim reprezentacijama povezuje posebno s japanskom kulturom. U Japanu, kao iu drugim manje individualističkim društvima, slagati se sa nekim drugim važnije je od pokazivanja sebe, prema Okubu. Ova društvena očekivanja stvaraju kulturu usklađenosti i otežavaju ljudima koji ne spadaju u prave kategorije. Okubo povezuje ove društvene uslove sa svojim iskustvima sa maltretiranjem u detinjstvu, koji su bili prvi trenuci kada je počela razmišljati o efektima izgleda na tretman pojedinca.
„U Tokiju... iu drugim razvijenim zemljama, masovni mediji pružaju nam ne samo slike stvorenih fizičkih pojava, već i slike životnih stilova i načina provođenja vremena koje su umjetne konstrukcije.. Divimo se tim slikama i usvajamo ih, ali smo previše eksponirani i konzumiramo te slike malo previše. Postajemo zbunjeni šta je stvarno, a šta izmišljeno. Posljedica je da postajemo ovisni o njima.”
Naomi Okubo je porijeklom iz Tokija gdje je diplomirala na Musashino Art University, ali trenutno, živi u Bruklinu i radi na stipendiji za umjetnike koju dodjeljuje Japanska agencija za kulturna pitanja.
